Nije nužno da netko bude rođeni lider; većinu je ljudi moguće obučiti da to postanu, no kako bi postali uistinu veliki lideri, moraju usvojiti određene karakteristike. Tijekom godina su provođene brojne studije u kojima se razmatralo o kojim se karakteristikama radi.
Premda individualne prednosti i sposobnosti mogu varirati, istraživanja pokazuju da vrhunski menadžeri svijet gledaju podjednako.
Drže se čvrstih vrijednosti i visokih etičkih standarda
Mnogo toga možemo naučiti iz filozofije Sir Johna Templetona, osnivača Templetonove zaklade - jednog od najprofitabilnijih uzajamnih fondova na svijetu. On svoje poslovne aktivnosti temelji na uvjerenju kako su najuspješniji ljudi često oni s najjačom etičkom motivacijom.
Navodi kako je izgledno da takvi ljudi najbolje razumiju važnost moralnosti u poslovanju te im možemo vjerovati kako neće varati svoje klijente.
Naporan rad u kombinaciji s iskrenošću i ustrajnošću okosnica su Templetonove filozofije. “Pojedinci koji su naučili unositi sebe u posao su uspješni. Zaslužili su ono što imaju. Nisu samo svjesni vrijednosti novca, svjesni su vlastite vrijednosti.”
Posjeduju znanja o korporativnim ciljevima i ciljevima odjela te su u toku s promjenama
Najbolji Iideri si zadaju visoke standarde i zatim naporno rade na ostvarenju svojih ciljeva. Griješit ćemo, kao što svi griješe, a kad pogriješimo, moramo te pogreške tretirati kao iskustva na kojima učimo i pretvoriti ih u buduće uspjehe. Kao što izreka kaže: “Tko donosi odluke, taj i griješi.”
Posjeduju kvalitetne komunikacijske vještine i iznimno dobro slušaju
Slušaju svoje Ijude i svjesni su kako i ljudi koji nisu na vodećim položajima mogu ponuditi ideje i prijedloge, koji su ponekad i vrijedniji od njihovih. Lider razvija ozračje suradnje u kojem svi sudionici znaju da je njihovo sudjelovanje u donošenju odluka dobrodošlo.
Fleksibilni su pod pritiskom i drže svoje emocije pod kontrolom. Suočeni s neuspjehom, oslanjaju se na svoju predanost kako ne bi pokleknuli i doživjeli neuspjeh.
Umovi su im otvoreni za nove ideje i prihvaćaju prijedloge. Razmatraju načine ponovnog učvršćivanja samopouzdanja nakon neuspjeha. Dobri se rukovoditelji pridržavaju tog savjeta. Neće dozvoliti da ih neuspjesi ili razočaranja odvrate od novih pokušaja i poticanja svojih ljudi na napredak.
Obično će najdalje stići onaj tko je spreman na izazove. Oni koji uvijek igraju na sigurno, ne postižu velike stvari.
Njeguju suradnju unutar svojih timova
Učinkoviti lideri nisu samozadovoljni. Uvijek budno prate mogućnosti za inovacije kojima će biti unaprijeđen način rada, zajamčeno daljnje zadovoljstvo klijenata i povećana profitabilnost organizacije.
Čak i nakon provedbe izmjena i unapređenja, nastavljaju tražiti bolje načine za ostvarenje svojih ciljeva. Uzimaju si vremena da shvate što pokreće pojedine članove tima te ih rado motiviraju i pomažu im da uspiju. Veliki lideri razumiju ljude - razumiju što ih nagoni da se ponašaju i reagiraju na određeni način. Svjesni su značaja uloge motivatora ljudi - mobiliziranja tuđih poriva i osjećaja. Istinski se zanimaju za ljude s kojima su u kontaktu.
Dale Carnegie je davno rekao: “Više ćete prijatelja steći tijekom dva mjeseca iskazivanja istinskog zanimanja za njih, nego za dvije godine nastojanja da pobudite tuđe zanimanje za vas.
Učinkoviti su i djelotvorno upravljaju svojim vremenom
Formiraju smislene vremenske rasporede, uče određivati prioritete te minimizirati prekide i ometanja. Kreativni su i inovativni. Ne plaše se iskušati nove ideje. Umovi su im otvoreni za nove stvari i prihvaćaju prijedloge. Čak i nakon provedbe izmjena i unapređenja, nastavljaju tražiti bolje načine ostvarivanje svojih ciljeva.
Imaju viziju. Veliki lideri znaju što žele postići i koje korake moraju poduzimati da bi ostvarili svoje ciljeve. Gledaju dalje od kratkoročnih ciljeva i uvijek imaju na umu širi kontekst. Theodore Hesburgh, bivši predsjednik Sveučilišta Notre Dame, sažeto je to izrazio: “U samoj je biti vodstva imperativ posjedovanja vizije. To mora biti vizija koju u svakoj prilici jasno i odlučno izražavate. Ne možete uspješno zagovarati ono u što niste sigurni.
Ne odustaju lako
Suočeni s neuspjehom, preuzimaju kontrolu i bore se kako bi riješili problem. Dobar je primjer Tom Monaghan, osnivač tvrtke Domino's Pizza. On je tijekom 30 godina tvrtku razvio od jedne obične pizzerije do lanca od više tisuća restorana s dostavom. 1989. godine je prodao tvrtku. Nakon dvije i pol godine, tvrtka koja je kupila te restorane, posustala je u održavanju rasta koji je Monaghan pokrenuo. Kako bi spasio tvrtku, ponovno ju je kupio i vratio se na dužnost glavnog izvršnog menadžera. Revitalizirao je tvrtku i proširio je na više od 5.000 podružnica u SAD-u i preko 3.000 u drugim zemljama.