Prema iskustvima povjerenika koji provode izvansudski postupak pred savjetovalištima Fine, većina potrošača nema imovine, ili ima imovinu neznatne vrijednosti, te nije u mogućnosti otplaćivati svoja dugovanja niti u smanjenom iznosu. Takvim potrošačima jedini je cilj da nakon provedenog izvansudskog postupka pred savjetovalištem te postupka stečaja potrošača pred nadležnim sudom, budu oslobođeni od preostalih obveza. Međutim, varaju se oni koji misle da će im banke, telekomunikacijske tvrtke ili netko treći, jednostavno prebrisati dugove ako pokrenu osobni stečaj. Prema iskustvima ostalih zemalja EU-a, osobni bankrot vrlo je neugodna stvar za svakog dužnika. Podrazumijeva se da će dužnik najprije prodati svu imovinu kako bi namirio dugove.
Tijekom osobnog bankrota, koji traje od jedne do pet godina, zadržava samo stan i ono najnužnije za život. Potrošač u stečaju bit će podvrgnut strogom režimu ponašanja. Morat će godinama surađivati s povjerenikom, koji ima funkciju stečajnog upravitelja, prijavljivati mu svako dobiveno nasljedstvo i ostale prihode. Neće moći imati automobil, pa čak ni mobitel, osim ako mu ne treba za posao. U članku 3. stavak 3. prijedloga zakona o stečaju potrošača navodi se i mogućnost da se odredbe zakona primijene i na fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, dakle obrtnike. No, obrtnik može pokrenuti osobni bankrot isključivo ako već nad obrtom nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak, ako nema više od 20 vjerovnika, ako obveze iz obavljanja samostalne djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000 kuna te ako nema obaveza iz radnih odnosa, odnosno ako nema zaostatke u plaćama i drugim troškovima za zaposlene.